Carigradski drum ili Stambolska džada

Carigradski drum ili Stambolska džada je naziv putnog pravca koji je od Istanbula, preko Soluna, Skoplja, Kosovske Mitrovice, Novog Pazara i Sarajeva vodio do Dubrovnika. Ta veoma značajna veza između ovih velikih gradova i balkanskih naroda, kroz grad Novi Pazar je prolazila u dužini od dva i po kilometra. Protezala se cijelom dužinom grada (Paričkom i Jošaničkom mahalom i čaršijom) i pokrivala današnje ulice: Prvog maja i Rifata Burdžovića (do i od Velike ćuprije). Uvijek je predstavljala glavni smjer za dolazak putnika namjernika u Novi Pazar i odlazak iz njega. Počinjala je od Karahodžića ćuprije, a završavala se na početku Velikog groblja.

Zbog svoje izuzetne prometnosti i opšteg značaja, dio koji je prolazio kroz čaršiju je sadržavao veliki broj pekara, zanatskih radnji svih profila, trgovinskih i uslužnih radnji, ugostiteljskih objekata itd. Bio je stjecište mnogih hamala, telala, pehlivana, sokolara i slučajnih prolaznika. Tu su se nalazili, a i danas se nalaze, brojni kulturno-historijski objekti, a prema njemu su vodili mnogi sokaci i ulice iz svih dijelova grada.

U toku svog postojanja, ovaj drum ili put je mijenjao razne nazive. Prije Drugog svjetskog rata, dio ulice koji se nalazio sa desne strane rijeke Raške (današnja ulica Prvog maja), zvao se ulica Kralja Aleksandra Prvog. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, ovaj dio ulice je nosio naziv jednog od albanskih narodnih junaka: Bajram Curit. Poslije rata se jedno vrijeme zvao ulica Peka Dapčevića, da bi kasnije bio preime- novan u ulicu Prvog maja, kako se i danas zove.

Počevši od Velike ćuprije sa desne strane Stambolske džade, u pravcu rijeke Jošanice i Karahodžića ćuprije, a u sklopu stare čaršije, redom su se nizali različiti objekti i posjedi. Prvi objekat, do same Velike ćuprije, bio je kahvečajnica Hamid-age Agusševića (poslije Drugog svjetskog rata je tu bila Krojačka zadruga i Crveni krst), pored kojeg je bila vodenica na Gradskom jazu. Nakon te zgrade je bio dugačak red dućana (koji su srušeni početkom šezdesetih godina prošlog vijeka), i to: piljarska radnja Rušit-age Adža, štamparsko-knjižarska radnja Osmana Hamidovića, aščinica Sabita Tankosića, advokatska radnja, berberska radnja Aćifa Škrijelja, bojadžijska radnja Riza Krlića, Zećova biciklistička radnja i prehrambena radnja Mamka Ljuce. Iznad većine nabrojanih dućana (pošto su uglavnom svi bili spratni), bile su kahvečajnice Redža Pulića, Amira Špiljanca i drugih (poslije su se tu nalazile prostorije Omladinske organizacije).

Vrijedno je napomenuti da je Amir Špiljanac dugo godina bio najbolji vozač bicikla u Novom Pazaru. Poslije ovih dućana nailazilo je sokače, a zatim su počinjali sljedeći dućani koji i danas postoje: mesara Nezir-age Nikšića (sada je tu prodaja mobilnih telefona), obućarska radnja Hafiz Amira Hamzagića (sada je tu buregdžijska radnja), radnja za prodaju duhanskih proizvoda i štampe Ahmet-age Koničanina (sada je tu prodaja mobilnih telefona), berberska radnja Ibra Paučinca (kasnije je otkupio Hajdin Bojadžić i pretvorio je u mesarsku radnju), aščinica Alije Zumberovića (sada je tu obućarska radnja Mirsada Javorovca), mesara Vepka Isovića (u vlasništvu Islamske zajednice, sada je tu prodaja pita i mantija „Sve pod sač“, Ćura i Jasmina Dervišnurovića), kujundžijska radnja Nikole Vuletića (sada je tu radnja za prodaju garderobe), sokače, šećerdžinica Aziza Adilovića (sada je tu mesarska radnja Nezirovića), obućarska radnja Mesuda Ajdinovića (poslije je bila konfekcijska radnja Nura Dečkovića, sada je tu prodavnica suvenira), kafana „Zeleni venac“ Miladina Manojlovića (poslije je tu bila mesarska radnja, najbolja u gradu, u kojoj su radili Vepko Isović i Bilal Arapovićanin, a danas su tu obućarska i konfekcijska radnja), nalundžija Muharem-aga Jandrić (sada je tu prodaja ženske garderobe, u vlasništvu porodice Ćurkić), brašnjara Muharema Nikšića (sada je tu prodaja mobilnih telefona), radnja Zena Katartopa, radnja Muharema Kačara (sada je tu poslastičara „Novo Skopje“, vlasništvo Adema Vehapija), krojačka radnja Murata Pigzijevića (najboljeg krojača u Staroj čaršiji, danas je tu prodaja tekstilne robe), radnja Omera Kačara (sada je tu časovničarska radnja Zijahudina Vapljanina), sokače, radnja prodaje mešovite robe i iznajmljivanja bicikala Alije Skarepa (bicikli su izdavani na taksi – na sat i voženi su iza dućana prema Gradskoj tvrđavi, gdje je bila staza za vožnju), kafana Marka Radovića (sada se tu nalaze mesarske radnje braće Bojadžić), prazan prostor (danas se tu nalazi zgrada „Seka“, na čijem mjestu se nekad nalazila baraka Zemljoradničke zadruge, ispred koje su se sakupljali kolicari i hamali, a u kojoj se nalazila brašnjara Hivza Biberovića i otkupljivali proizvodi domaće radinosti), vunovlačara Škrijelja (danas je tu radnja za opravku televizora i drugih tehničkih uređaja…

Ostaka teksta pronađite u knjizi.